#12pitanjza
Dragan Milojković
MOLJAC: 1. Šta vas je inspirisalo da postanete pisac?
DM: 1. Inspirisalo me je čitanje. U par navrata, čitajući knjige koje spadaju u moj omiljeni žanr a to je epska fantastika, na um mi je pala misao “O Bože, kako je ovo dobro. Koliko mi samo zadovoljstva pružaju ljudi koji su ovo napisali”. Istovremeno sam osetio poriv da im se nekako odužim na tom zadovoljstvu i učinilo mi se da ću to uraditi ako i ja napišem nešto u čemu će drugi ljudi uživati. Zato sam počeo.
A priča o kojoj pišem… pa ona je došla putem mašte. Naime, zamislio sam blago valovita brda čije su obronke prekrila žitna polja, a žito je bilo žuto i talasalo se pod naletima vetra. U daljini je ispod brda tekla reka; srebrna, vijugava traka. Na drugoj strani reke nalazio se svet mrtvih a ja sam ih zvao i tražio da mi pripovedaju o sebi i prošlosti. I oni su došli. Cela vojska. Nisam ih video, ali sam čuo topot njihovih konja i glasove. I zveket gvožđa i mačeva… I tako. Oni su se utaborili na našoj obali i tu borave i sada. Pripovedaju mi svoje priče a ja zapisujem. 😊
MOLJAC: 2. Naziv vašeg poslednjeg dela?
DM: 2. Moje poslednje objavljeno delo je ujedno i moje prvo delo, ali ne i poslednje koje ću napisati ili koje je napisano. Zove se “Hronike Helma ̶ Poslednji lov”. Kratko objašnjenje imena bilo bi da je “Poslednji lov” naziv knjige koja se može čitati kao zaseban roman iako, zapravo, predstavlja uvod u serijal koji se zove “Hronike Helma”.
MOLJAC: 3. Ebook – za ili protiv?
DM: 3. Knjige u elektronskom obliku meni ne odgovaraju. Pokušao sam, ali mi ne ide. Ne osećam zadovoljstvo i komfor koji pronalazim u štampanoj knjizi. U papiru. U slovima. U mirisu. U okretanju listova. Naposletku, ne postoji tehnologija koja će mi zameniti osećaj koji imam u onom kratkom treptaju kada mi knjiga prekrije lice pre nego što zaspim 🙂
Ipak, naglasio bih da je moje mišljenje formirano na temelju moje prirode, a ljudi po svojim sklonostima ne mogu da budu isti. Shodno tome, smatram da svako ima pravo da izabere svoj način.
MOLJAC: 4. Kako se nosite sa lošim kritikama?
DM: 4. Zavisi od koga je kritika potekla i sa kojim je ciljem izrečena ili napisana. Ona dobronamerna je dobrodošla jer pomaže usavršavanju. Pisci se, inače, neprestano menjaju, neprestano se popravljaju. Ili bi tako trebalo da bude. Zato nam se čini da sve što smo nekada napisali sada možemo bolje, a ono što sada napišemo u budućnosti će nam izgledati nedovoljno dobro. Ivo Andrić je na tu pojavu mislio kada je pribeležio da će pisac, koliko god da popravlja svoj tekst, uvek pronalaziti nove detalje za koje će misliti da ih može bolje napisati. To je posledica usavršavanja. Recimo, ja sam imao zapažanje jedne koleginice koje se nije odnosilo na samu priču koliko na samu pripremu teksta. Bila je u pravu i taj propust će u drugom izdanju biti uklonjen.
MOLJAC: 5. Da li je bolje promovisati se preko interneta ili drugih medija?
DM: 5. Mislim da bi pisci u promovisanju svojih dela trebalo da iskoriste sve načine koji su im dostupni. I to bez ikakvih skrupula. Jer generalno gledano na našem prostoru se malo čita a deo odgovornosti za današnje stanje u društvu snosimo i mi. Nisu krivi samo političari i starlete.
Nažalost, mnogi od nas se ponašaju poput stidljivog momka koji je došao na žurku i sve vreme proveo sam u uglu čekajući da mu neka devojka priđe i otkrije kakav se dragulj skriva u njemu. Naravno, uzalud čekajući jer su devojke sve vreme provele u društvu zabavnih mangupa. Dakle, mislim da za takvu stidljivost ne bi trebalo da bude mesta iako ona potiče iz iskrene skromnosti pisca. Jer na drugoj strani imamo rijalitije, sunovrat morala, dekadenciju, pogrešne sisteme vrednosti… Možda ću ostaviti utisak da sam ja nekakav propovednik koji preti nebeskim sudom, ali verujte da nisam. Elem, sve što sam naveo nastalo je zbog situacije u društvu ali i zbog agresivne reklamne, da tako kažem, kampanje. A pisci sve to kritikuju, ali zbog skromnosti sa njihove strane izostaje aktivnija ponuda nečega lepšeg i uzvišenijeg, jer misle da će biti okarakterisani kao… ne znam, možda kao bezobzirni samoreklameri. Mislim, dajte ljudi, pa niko od nas ne živi od pisanja. Svi mi to radimo iz hobija. I kada stvari tako stoje, onda bi svima trebalo biti jasno da se pisac ne reklamira jer želi da živi na račun čitalaca, već zato što je napisao neko delo i želi da drugi ljudi u tome uživaju. To je ono što nas pokreće, a ne novac. Pisci su toga svesni, ali ne znaju da li su svesni čitaoci i zato kod mnogih postoji suzdržanost. Kako god, zbog razloga koje sam naveo mislim da bi umesto dileme “internet ili drugi mediji” trebalo upotrebiti sva raspoloživa sredstva.
MOLJAC: 6. Koji pisci su najviše uticali na vaš stil pisanja?
DM: 6. Uh, ovo je teško pitanje. Mislim da sam od svih koje sam čitao pokupio neku mrvicu. Od svakoga štrpnuo po malo. Negde svesno, a negde nesvesno. A možda bi trebalo da odgovor potražimo kod vojske mrtvih koju sam spomenuo kod prvog pitanja J U svakom slučaju volim Martina, Džordana, Aberkrombija, Dejvida Edingsa, Tolkina, Pitera V. Breta, Sandersona, Kinga, Stokera… ma volim ih sve. Na moju žalost, još uvek nisam pročitao Malašku knjigu palih, Stivena Eriksona. Svi je hvale i nedavno sam počeo da kupujem knjige iz tog serijala, ali ću ih čitati tek kada sve budu prevedene sa engleskog jer ne želim da prekidam priču čekajući nastavak.
MOLJAC: 7. Kakav uspeh očekujete od vašeg dela?
DM: 7. Pa, ne veliki. Nedavno smo moj drug Nešo Popović Shonery (autor Drugog carstva) i ja gledali neke kuće na moru u Grčkoj. Pa eto… kuća na moru, dobar automobil, možda i neka jahtica… Ali avion, ne. Definitivno ne. Za to bi trebala licenca, a ja više nisam u godinama koje su podobne za školu…
… Šalim se, naravno :)…
… Kakav uspeh očekujem… Pa vidite, ja smatram da u stvaranju Hronika Helma čitaoci i ja učestvujemo ravnopravno jer bez njih je moje piskaranje uzaludno. Oni mi daju svrhu i daju mi smisao. Zbog toga mi je srce puno kada mi čitalac javi da je uživao u romanu i da jedva čeka nastavak. Meni je to uspeh. Naravno, svestan sam da se nekima neće svideti, ali, Bože moj, i to je normalno. Ne postoji knjiga koja se svima sviđa.
Što se tiče materijalnog uspeha u smislu da možete živeti od pisanja, to je nemoguće ostvariti. Barem je kod nas tako. I to ima svoje dobre i loše strane. Ovim pitanjem ste me podsetili na jednog prijatelja sa fejsa, ne poznajemo se lično, koji me je pre nekoliko meseci kontaktirao jer je želeo da se raspita kakva je situacija u vezi književnosti, objavljivanja, zarade… Znam da će piscima koji ovo budu čitali da bude smešno, ali moj prijatelj je imao nameru da živi od pisanja. Iskreno sam mu odgovorio kako stoje stvari i on se nakon pola sata razočarao.
MOLJAC: 8. Koja vam je ciljna publika?
DM: 8. Mislim da je nemam. Mislim da Poslednji lov svi mogu da čitaju bez obzira na pol, starost, obrazovanje, rasu i sve druge odrednice po kojima bi ljudi mogli da se dele. Ali eto, možda… namenjeno je svima koji žele da se zabave i da, eventualno, istraže i provere da li je pisac baš sve izmislio ili u nečemu ima istine.
Jedino bi u drugom romanu Hronika Helma, koji će biti objavljen sledeće godine, možda moglo da postoji neko ograničenje jer ima par scena ekstremnog seksa i nasilja koje nisu primerene svim uzrastima. Ali sa druge strane, te scene nose jasnu poruku i sumnjam da bi mlađi čitaoci poželeli da budu poput takvih likova te ne postoji opasnost da im takvo ponašanje bude uzor.
P.S. Mislim da je ovo bila zaista perfidna reklama 🙂
MOLJAC: 9. Opišite svoje poslednje delo u 12 reči.
DM: 9. Ako čujete urlikanje u noći, ne otvarajte vrata. Jer oni su tu.
MOLJAC: 10. Savet za buduće pisce?
DM: 10. Ako napišem sve, to će biti novela. U skraćenom obliku: ovaj svet je džungla.
MOLJAC: 11. Gde biste voleli da gostujete?
DM: 11. Tamo gde žive moji čitaoci. Ne postoji određeno mesto, a svako je lepo na svoj način.
MOLJAC: 12. Održavanje vaše sledeće promocije?
DM: 12. Sa organizatorima imam dogovorenu promociju u Beogradu. Međutim, ne žurim sa tom vrstom aktivnosti. Neka prođe neko vreme. Neka se ljudi upoznaju sa drugom knjigom serijala. Do tada se možemo družiti na facebooku. Tamo imam profil a postoji i grupa “Hronike Helma ̶ epska fantastika”. Možda će vam to zvučati kontroverzno jer sam maločas izjavio da bi pisac trebalo da iskoristi sva raspoloživa sredstva da čitaocima predstavi svoje delo. Međutim, ja promociju ne doživljavam kao reklamu. Na nju gledam kao na druženje sa ljudima kojima reklama nije potrebna jer znaju o kakvom se delu radi. Doživljavam je kao druženje sa prijateljima sa kojima ću razgovarati kao da se znamo stotinu godina. A za stvaranje takvog odnosa između čitalaca i mene potrebno je vreme.
I na kraju, takođe vezano za promociju, u par reči ću vam reći kako je zamišljam. Sami razlučite maštu od stvarnosti J
Dakle, tu je neizostavni video ̶ bim na kome gledamo spotove o romanu, pričamo, iznosimo zapažanja o suludnim, smešnim i strašnim scenama u knjizi, o ljubavima koje se u njoj dešavaju, o likovima, o tome šta će biti i šta bi bilo kada bi bilo.
Naravno, piće je besplatno a ima i nekih grickalica. Kako veče odmiče priča se i o drugim knjigama. Zašto mora sve da bude o mojoj? U neko doba je domaćin promocije pustio muziku pa zbog nje graja postaje sve glasnija. Neki su popili malo više a književnost više nije glavna tema već svašta nešto. I tako se pomocija polako pretvara u zabavu. U žurku dobrog raspoloženja. A onda se svi pretvaramo u vukodlake.
I Poslednji lov može da počne 🙂
0 Komentara